Mimohod na Ovčaru
Dolaskom u Vukovar Sudionici ADR, voditelji i mentori iz Zdravstvene škole, Split, Srednje strukovna škola bana J. Jelačića Sinj, Strukovne škola Gospić, Škole za medicinske sestre Mlinarska, Škola za medicinske sestre Vrapče, Zdravstveno učilište Zagreb, Srednja škola Pregrada, Srednja škola Pakrac, Srednja škola Valpovo sa članovima udruge HUMSTIDRZDR. Sudionici su posjetili Spomen obilježja na Trpinjskoj cesti Spomen dom hrvatskih branitelja, Groblje tenkova i Spomen soba „Trpinjska cesta“, podrum iz kojeg je zapovijedao vukovarski zapovjednik i heroj DR Blago Zadro, iz kojeg je otišao u smrt i mjesto gdje su suborci donijeli tijelo poginulog Heroja. Nismo žurili ostaviti Trpinjsku cestu koja i danas odiše ponosom, krvlju, mladosti Vukovara. Sada ADR umotanim u hrvatsku zastavu ponosno koračaju Trpinjskom cestom, tiho da ih ne povrijede, ne probude. Vukovarski vodotoranj u suton, na prostranoj slavonskoj ravnici u podnožju ostavio je veličanstven dojam, nebo se spaja s Dunavom, tisuće svijeća i rupa od granata u tijelu Vodotornju povezuju prošlost i budućnost. Ostali bismo na vrhu i spavali s Vukovarom i molili za sve njegove žrtve i stradalnike DR.
U večernjim satima 19. studenog 2022. godine nakon smještaja u hostel „Dubrovnik“ u konferencijskoj dvorani Memorijalnog centra Domovinskog rata Vukovar održana je interaktivna tribina „ Ambasadori Domovinskog rata Vaš su glas“. Dvorana je bila puna naših mladih iz raznih krajeva Hrvatske s ciljem svjedočanstva i istine o Domovinskom ratu (DR) kroz svjedočanstva poznatih vukovarskih heroja, liječnika, profesora, književnika, djece ranih devedesetih, djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja i novinara. Nakon pozdravne riječi predsjednice Udruge Ljerke Pavković i predstavljanja uzvanika državna tajnica Kristina Bilić iz Kabineta ministrice regionalnoga razvoja i fondova Europske, Saborski zastupnik Stipo Mlinarić te iz Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb VSŽ Mario Adamović koji su se obratili sudionicima i zahvalili na ideji organizatora da sudjeluju na mimohodu na Ovčari i uz to organizira tribinu i ostala druženja u Gradu Heroju. Program je najavila i vodila Lahorka Černok, naša „ponosna vukovarska snaha“ kako se predstavila, supruga vukovarskog branitelja. Prvi put prikazani dokumentarni film o životu u ratnom Vukovaru i vukovarskoj bolnici svi su sudionici pratili u tišini upijajući svaki kadar i svaku riječ. Potom su se mladima i ostalim sudionicima obratili izv. prof. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Veljko Đorđević, psihijatar, književnik, slikar i red. prof. na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu Marijana Braš, psihijatrica i subspecijalistica psihoterapije te su kroz svoja iznimno emotivna i vrijedna svjedočanstva prikazali svoj rad u DR. Naglašavajući svoje zadovoljstvo ADR i njihovom ulogom u budućnosti kad hrvatskih branitelja DR više ne bude među nama, kad nastupi zaborav i izblijede sjećanja. Tanja Belobrajdić, sudionica vukovarskih strahota ratnih devedesetih a sada naša poznata književnica osvijetlila je ulogu zdravstvenih radnika vukovarske bolnice koji su manje viđeni u dosadašnjim dokumentarnim filmovima a koji su ostavili neprocjenjiv trag u zdravstvenoj skrbi u vukovarskoj bolnici. Odvedeni su s ranjenicima, bolesnicima i civilima nakon pada obrane Vukovara u hangare, mučeni i mučki ubijeni na Ovčari. Da se ne zaboravi. Slijedio je recital ADR iz Medicinske škole Vrapče pod stručnim vodstvom Lahorke Černok, prof. hrvatskog jezika i književnosti, voditeljice ADR. Nastup je bio vrlo dojmljv i za mlade i za starije. Orosile su se ponovo oči, zadrhtao glas i steglo u grlu pri svakoj riječi recitala i identifikaciji s mladima Vukovara koji su „ostarjeli“ preko noći i svjesno išli u obranu doma nasuprot znano jačeg neprijatelja i naoružanja. Za Domovinu. Svjesno u smrt. Za Slobodu, za Mir, za budućnost. Tribina je završila u interaktivnom razgovoru sudionika i slavnih zapovjednika ratnog Vukovara Pere Perića, Ivice Arbanasa, Ivana Anđelića „Doktor“ koji su usprkos svim mnogobrojnim službenim programima i obavezama ostali s nama i do kasno.
Naš moto „Mladosti naša vi ste naša snaga“ oduševljeno se ponavljao i potvrdio do samog rastanka i dogovora za sutrašnji ponovni susret „na groblju“.
Mimohod smo svi s nestrpljenjem očekivali i pripremali se kako bismo i vizualnim identitetom doprinijeli vidljivosti ADR i njihovoj viziji. Nakon okupljanja svih sudionika na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata u Vukovaru kratkog pozdrava sudionika predsjednica Udruge djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata Sandre Rapčak Škomrlj, voditeljica osvrnula se u na ulogu djece poginulih i nestalih hrvatskih branitelja Domovinskog rata danas i u budućnosti, njihove poteškoće u radu „rak ranu“ 1740 nestalih osoba i smrtno stradalih s nepoznatim mjestom ukopa za kojima Hrvatska traga. Među osoba za kojima se traga već 34 godine 328 osoba je iz Vukovara, a 451 s područja Vukovarsko-srijemske županije. Poslan je, po tko zna koji put poziv djece i obitelji svima onima koji znaju gdje su njihovi nestali, koji su ih odveli, mučili i ubili ili čuli te informacije da „olakšaju dušu“ dok su na ovom svijetu i pokažu bar crticu čovječnosti nakon svih zlodjela. „Neće djeca i Hrvatska država prestati tragati za svojim nestalim dok se i zadnja osoba s tog popisa ne pronađe i dostojanstveno ne sahrani, da obitelj i njima drage osobe mogu zapaliti svijeće“, čulo se iz vrlo emotivnog i snažnog govora.
Mimohod „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ je potom ponosno i tiho, tužno i sa suzama niz lice, nečujnim a odrješitim korakom, molitvom i nadom krenuo prema mjestu masovne grobnice Ovčara. Pratio nas je lijep i sunčan, nismo osjećali umor, ni glad ni žeđ. Nismo stajali. Sudionici koji su nosili zastave RH i Udruga izmjenjivali su se u hodu, nelagodno su pristajali na zamjenu govoreći „ Mogu, mogu ja svih 9 kilometara“. Bio je to mimohod kojem je i Sunce dalo svoj obol i zahvalu svim žrtvama na Ovčari. Koračalo je Sunce s nama kako bi obasjalo taj tužni, krvlju namočeni put i jaucima popraćen put u smrt, da se nikad ne zaboravi i da što prije procvjeta modrim različkom i crvenim makovima. Mi smo, svatko sa svojim mislima i slikama izmučenih ranjenika, branitelja, civila i njihovih zdravstvenih radnika vukovarske ratne bolnice vrtio Ženevsku konvenciju i Etiku i svjetske „slijepce“ i „ humanitarce“ koji su ležerno „diplomatski“ sve odgledali i pustili da „klaonica“ traje. Odjednom smo se skrenuli prema Memorijalnom centru Ovčara. Opet je nastao muk, tišina se mogla rezati i čini mi se lagani hod na prstima, milujući nakvašenu travu, osušila se usta, srca prekrila tuga. Oni su tu i mi smo s Njima. Prigodni program „Ovčara – vječna rana“ traje, polaganje vijenaca i paljenje svijeća. Primaknuli smo se čempresima i slušamo čitanje imena dvjesto branitelja i civila ubijenih na Ovčari prisjećamo se i oko 60 ljudi prisilno odvedenih iz vukovarske bolnice za kojima se još traga. Obitelji su im među nama. Neki roditelji su umrli od tuge i godina a nisu našli svoje nestale osobe. Ali, nisu zaboravljeni, tražit će ih ovi mladi ljudi, ADR nema zaborava istine o DR i njegovim herojima, žrtvama i stradalnicima.
Paljenjem svijeća i zajedničkom molitvom kod spomen-obilježja u dvorištu Nacionalne memorijalne bolnice Dr. Juraj Njavro. Sudionici su se u muzejskom postavu upoznali sa uvjetima i organizacijom rada u vukovarskoj bolnici u jeseni 1991. godine kroz jedan trenutak te bolnice zaustavljen u vremenu. Rekonstruiran je život nekoliko stotina ranjenika i bolničkog osoblja tijekom višemjesečne okupacije grada. Mladi su sa zanimanjem i nevjericom prolazili te bolničke sobe, operacijsku dvoranu, bolničke krevete na kat, vraćali se na zid događanja, pa opet do inkubatora za nedonoščad. Osjeća se ponos na te hrabre i požrtvovne zdravstvene radnike, novinare, civile koji su pomagali ranjenicima, jer“ Bolnica je bila srce grada Vukovara“. Zajedničkim ručkom svih sudionika osamnaestog mimohoda „Vi ste naš ponos – mi smo Vaša snaga“ u Memorijalnom centru Domovinskog rata Vukovar završili smo naš mimohod i druženje s Vukovarom, njegovim herojima i žrtvama uz lijepe fotografije za sjećanje.
Hvala svima koji su pomogli u organizaciji Mimohoda na Memorijalni centar na Ovčari.
Mira Talaja
