RATNA BOLNICA VUKOVAR 1991. – SLAVONSKI BROD

Dopredsjednica Hrvatske udruge medicinskih sestara/tehničara i drugih radnika u zdravstvu Domovinskog rata  doc. dr. sc. Agneza Aleksijević, i njen suprug  Zoran Alkeksijević, dr. med. su 18. veljače 2026. u Slavonskom brodu održali predavanje na temu „Vukovarska bolnica 1991.“  o tri mjeseca opsade grada, vremenu  kada se zbrinulo oko dvije i pol tisuće ranjenika i civila pod kišom granata koje su svakodnevno padale na bolnicu, bez obzira što je na krovu  bio znak Crvenog križa. Na dan okupacije grada u podrumima bolnice bilo je 450 ranjenika i bolesnika, s njima i tristotinjak djelatnika bolnice te brojni civili kojima kraj agresije nije donio spas. 

„Posljednjih mjesec dana više nismo imali ničega – ni lijekova, ni infuzija, ni krvi, ali snalazili smo se, improvizirali smo kako bi pomogli ranjenicima. Upravo zbog te nekakve mašte koju sam tada imao moram priznati da je rezultat bio jako dobar, naglasio je i dodao kako je posebno težak trenutak bio kada su neprijateljski vojnici ušli u bolnicu i počeli odvoditi ranjenike.“

Sestra Agneza prisjeća se »da su skladišta hrane odlazila u zrak čim su se napunila novim zalihama«. Ostajali smo bez agregata. Središnja zgrada bila je razrušena i zvali smo je »Vila propuh«. Na kraju smo morali u podrum, atomsko sklonište zabarikadirano vrećama pijeska, daskama i ormarima naguranima na prozore. Nedostajalo je svega, sami smo radili uljne svijeće, voda se destilirala u kotlu za rakiju, djecu smo kupali u vinu, destilirali smo i vodu koju smo ispustili iz radijatora – pričala je Agneza dodajući kako se i sama iznenadila kako su se snalazili u tako neživotnim uvjetima. Podsjeća da u bolnici nisu bili samo ranjenici već i bolesni, djeca i trudnice.

Prisutni članovi HUMSTIDRZDR su kod spomenika „Djevojčica“ odali počast svoj poginuloj djeci Slavonskog Broda u Domovinskom ratu. U Domovinskom ratu izgubilo je više od 400 nevine djece, a  3. svibnja proglašen je Danom sjećanja na ubijenu i stradalu djecu u Domovinskom ratu koji je  malo priznanje roditeljima i obiteljima na njihov neizbrisivi gubitak.